Preskoči na sadržaj
EN
Živko Gvozdenović

Živko Gvozdenović

Sadržaj

Biografija

Rođen sam 1999. godine u Sremskoj Mitrovici. Živim u Čalmi, pored Sremske Mitrovice, u kući u kojoj sam se rodio i proveo detinjstvo.

Detinjstvo i školovanje (1999. do 2014)

Detinjstvo sam proveo u Čalmi, a sa osam godina preselio sam se u Sremsku Mitrovicu. Osnovnu školu „Sveti Sava“ u Sremskoj Mitrovici upisao sam 2006. godine. Već u nižim razredima uređivao sam školski časopis, a u višim je počelo interesovanje za tehnologiju, fotografiju i video montažu.

Za stolom sa vaskršnjim jajima; desno sam ja, lica druge dvoje dece su zamućena.
Uskrs u Čalmi.

Muzika je došla pre škole. Kao mali išao sam u muzičko zabavište „Vivak“ u Sremskoj Mitrovici i često bio solista na koncertima. Osnovnu muzičku školu „Petar Krančević“, odsek harmonika, upisao sam istovremeno sa prvim razredom osnovne škole, dve godine ranije nego što je uobičajeno, i završio svih šest razreda (2006. do 2012). Krajem osnovne i početkom srednje škole pevao sam u horu Centra za kulturu „Sirmiumart“.

Pred kraj osnovne škole počeo sam profesionalno da se bavim fotografijom: fotografisao sam venčanja i druge događaje i sarađivao sa iskusnijim fotografima. Iz fotografije je moj put polako i prirodno prešao na dizajn, prvo logotipa, pa vizuelnog identiteta.

Gimnazija i prvi klijenti (2014. do 2018)

Mitrovačku gimnaziju, društveno-jezički smer, upisao sam 2014. godine. Tu sam se zaljubio u nauku kao disciplinu: čitao sam o evolucionoj biologiji i psihologiji, i biografije ljudi koji su gradili tehnološke kompanije.

Na početku gimnazije dobio sam ideju da napravimo telefon bolji od tadašnjih, i okupio tim drugova iz gimnazije koji su umeli da naprave 3D model telefona sa svim unutrašnjim komponentama. Model se zvao Syper phone. Došli smo dotle da smo ga odštampali na 3D štampaču i predstavili kompaniji Comtrade u Beogradu. Nisam tada imao ni ličnu kartu. Neko će reći sanjarenje, ali meni je sama činjenica da smo bili na razgovoru u Comtrade-u govorila da je, uz mnogo truda, sve moguće.

Render telefona Syper phone: tamni telefon zaobljenih ivica na tamnoj podlozi.
Ja za stolom, u ruci rastavljen telefon, oko mene njegovi delovi i alat.
Model Syper phone i ja u svom dizajn studiju u Sremskoj Mitrovici, jul 2016.

Studio nije nastao ni iz čega. Tata je devedesetih držao kafić u Sremskoj Mitrovici, a lokal je godinama stajao neiskorišćen. Zamolio sam ga 2016. da mi ga ustupi, i tako sam dobio prostor sa crvenim plafonom i ostacima kafića, koji sam polako, kako je bilo novca, pretvarao u dizajn studio. Tu je nastao Syper phone i tu sam okupio tim iz gimnazije.

Unutrašnjost nekadašnjeg kafića: crveni drveni plafon, prozori sa crvenim ramovima, plava sofa, sto sa laptopom i bela tabla na zidu.
Izlog studija noću: na staklu natpis „Dobar dizajn formira budućnost“ i logo SketchShuttle, na vratima nalepnica sa logom; kontakt na nalepnici je zamućen.
Tatin kafić pre uređenja, april 2016, i izlog studija SketchShuttle, avgust 2017. Kontakt na vratima je zamućen.

Nisam bio samo za računarom. U januaru 2016. bio sam sa društvom na žurci u Rumi, gde su devojke svakome crtale po rukama šta poželi. Kao pravi zaljubljenik u tehnologiju, tražio sam Apple logo na jednoj ruci i Microsoft logo na drugoj. Apple nije trebalo objašnjavati, a za Microsoft sam morao da opišem kako izgleda.

Ja na žurci, u tamnoj majici i naočarima sa prorezima; na rukama svetle nacrtani Microsoft i Apple logo. Lica ljudi iza mene su zamućena.
Na žurci u Rumi, januar 2016.

Na času informatike dobili smo zadatak da snimimo kratak film. Svoj sam snimio DSLR fotoaparatom, sa malom dubinom polja, i sam ga montirao, pa je ličio na trejler pravog filma. Priča nije bila naročita, ali sam hteo da pokažem šta sam do tada naučio o snimanju i montaži, kojima sam se već nekoliko godina bavio uz fotografiju.

Već na početku gimnazije dobio sam prve strane klijente preko platformi 99designs i Upwork, a od sredine 2016. radio sam na dizajn projektima za klijente. Radio sam iz svoje sobe, u stanu u kome sam tada živeo sa roditeljima. Umesto monitora koristio sam mali televizor nepoznate marke DSM, jer je bio mnogo bolji od monitora koji sam imao. Klime nije bilo, a leto je bilo vruće, pa sam radio u potkošulji. Mali počeci iz sopstvene sobe su mogući i bez skupe opreme.

Ja za stolom u sobi; ispred mene televizor kao monitor sa dizajnom otvorenim u Photoshopu, sveska sa skicama, tastatura i miš.
Jedan od prvih većih projekata, u mojoj sobi, jun 2016.

Jedan od tih prvih poslova mi je posebno drag. Na platformi 99designs pobedio sam na konkursu za roll-up baner startapa Cofame, i baner je stajao na njihovom štandu na konferenciji TechCrunch Disrupt u San Francisku. Tada nisam ni znao šta je TechCrunch, ni koliko je velik; to sam shvatio mnogo kasnije. Klijent je bio dovoljno ljubazan da mi pošalje fotografiju sa konferencije. Za istog klijenta uradio sam i kompletan dizajn korisničkog interfejsa, i bio je to jedan od mojih prvih većih klijenata.

Hala sajma startapa: u sredini moj roll-up baner za Cofame sa natpisom „Your personal robotic secretary“, oko njega posetioci i snimatelj sa kamerom. Lica ljudi su zamućena.
Moj roll-up baner za Cofame na konferenciji TechCrunch Disrupt u San Francisku, 2016. Fotografiju mi je poslao klijent. Lica su zamućena.

Interesovanje za psihologiju, evolucionu biologiju i nauku dovelo me je i do pitanja šta je zapravo test inteligencije i kako radi. Iz radoznalosti sam otišao kod organizacije koja se time zvanično bavi: 13. novembra 2016. uradio sam testiranje Mense Srbije u Beogradu. Prema potvrdi, postigao sam „rezultat koji postiže 17 % populacije“, IQ 124 po Katelovoj, odnosno 115 po Vekslerovoj skali.

Potvrda Mense Srbije o testiranju u Beogradu 13.11.2016, sa rezultatom IQ 124 po Katelovoj i 115 po Vekslerovoj skali; datum rođenja i ime psihologa su zamućeni.
Potvrda Mense Srbije, novembar 2016. Datum rođenja i ime psihologa su prekriveni.

Prvi veći novac od jednog projekta, oko 1.900 dolara, nisam uložio pametno: otišao sam u prodavnicu i sve potrošio na iPad Pro i Apple Pencil, jer su tek bili izašli i morao sam da ih imam. Ovako je izgledao moj sto u sobi u roditeljskom stanu, i dalje sa televizorom DSM umesto monitora.

Radni sto u sobi: na njemu iPad Pro sa tastaturom i olovkom, televizor DSM kao monitor sa Windows 10 na ekranu, tastatura i miš, pored stola gejmerska stolica.
Moj sto u roditeljskom stanu, sa novim iPadom Pro, decembar 2016.

U 2017, pre punoletstva, studio u Sremskoj Mitrovici dobio je ime i brend. Nazvao sam ga SketchShuttle, po spejs šatlu (Space Shuttle), a logo je bio spejs šatl sastavljen od olovaka, sa porukom da vas naš dizajn lansira u visine. Studio nije bio registrovan kao firma: radio sam kao fizičko lice, tek smo počinjali i o firmama i propisima nismo znali mnogo.

Osam svežnjeva vizitkarti na stolu, sa logom SketchShuttle: spejs šatl od olovaka u tamnoplavom krugu.
Vizitkarte dizajn studija SketchShuttle, april 2017.

Posla je bilo sve više, i nije uvek čekao. Krajem aprila 2017. organizovali smo žurku, a ja sam baš tada morao da završim veb-sajt i vizuelni identitet za klijenta. Laptop je išao na sto, pa sam radio i slavio u isto vreme.

Selfi sa žurke: društvo u prvom planu, a ja levo za stolom, za laptopom. Lica ostalih su zamućena.
Žurka, a ja za laptopom, april 2017.

Punoletstvo sam proslavio 2017. godine u Sremskoj Mitrovici, sa društvom, i bila je dobra žurka. Torta je, naravno, nosila logo SketchShuttle: studio sam imao i pre nego što sam postao punoletan.

Ja iza torte sa svećicama u obliku broja 18 i logom SketchShuttle, ruke podignute, oko mene društvo. Lica ostalih su zamućena.
Proslava mog 18. rođendana, Sremska Mitrovica, 2017.

Jedan od prvih projekata koje smo videli uživo, na javnom mestu, bio je logo za Dubravu, proizvođača poljoprivrednih prikolica. Stari logo je bio zastareo i loše urađen, a mi smo dobili priliku da ga iznova osmislimo i izabrali apstraktnu formu. Honorar je bio skroman, 24.000 dinara, a rada smo uložili mnogo, jer smo znali da će se logo štampati na fizičkim stvarima koje će ljudi gledati. Kada smo na sajmu poljoprivrede videli zastavu kako se vijori sa našim radom na njoj, bili smo presrećni. Logo je i danas na njihovim prikolicama.

Bela zastava na jarbolu, na njoj logo od crvenih i narandžastih trouglova i natpis „dubrava“, iza nje oblačno nebo i drveće.
Dve zastave na jarbolima pored ograde: zastava Dubrave i zastava Srbije; registarska tablica automobila iza ograde je zamućena.
Zastave sa našim logom za Dubravu na sajmu poljoprivrede u Sremskoj Mitrovici, 2017. Registarska tablica je zamućena.

Kako smo zarađivali, tako je rastao i studio. Klime u početku nije bilo, pa sam se sa tatom dogovorio da mi pozajmi pola novca za nju, kako bismo ostatak mogli da uložimo u druge stvari za studio. Tako je i bilo: stavili smo novi laminat, okrečili, kupili stolove i stolice, brendirali lokal i napravili pravi mali studio.

Studio odozgo: dva bela stola sa laptopovima i crnim stolicama, iza njih okrugli stakleni sto, dve stolice i biljke.
Studio u Sremskoj Mitrovici posle uređenja, decembar 2017.

Engleski sam voleo i polako napredovao kroz zvanične Cambridge sertifikate, sve do nivoa C1. Dobro mi je došao kada sam počeo da radim sa klijentima iz Sjedinjenih Američkih Država, a u tim razgovorima sam ga dodatno unapredio.

Tri Cambridge sertifikata iz engleskog, za nivoe A2, B1 i C1, rašireni na krevetu; brojevi sertifikata su zamućeni.
Moji Cambridge sertifikati iz engleskog, decembar 2017.

Obim posla je rastao, a projekti su postajali sve zahtevniji. Za jednog od većih klijenata platformu smo testirali na nekoliko uređaja i rezolucija, da budemo sigurni u kvalitet onoga što predajemo. Do proleća 2018. pojednostavili smo i sopstveni brend: SketchShuttle je postao Skech, od engleskog sketch, crtati i skicirati.

Selfi sa ekipom iza stola sa monitorom, laptopovima, tabletom i telefonima na kojima je ista platforma; ja sam desno, sa palcem gore. Lica ostalih su zamućena.
Ulaz u studio: crna vrata i izlog sa natpisima „skech.“, „skech.co“ i „creative agency“ i žutim krugovima.
Testiranje platforme za klijenta, mart 2018, i ulaz u studio Skech, april 2018.

Sa novim imenom došao je i novi izgled studija: tamnosive geometrijske forme na zidovima i tri plakata, trougao, pravougaonik i krug, osnovni oblici od kojih svaki dizajn počinje. Na susednom stolu stajale su knjige o dizajnu i knjiga o Džoniju Ajvu, dizajneru Apple-a.

Moj sto u studiju: laptop, olovke, lenjir i pločica sa natpisom „skech.“; na zidu plakati Triangle, Rectangle i Circle i tamnosivi geometrijski deo zida.
Moj sto u studiju Skech, april 2018.

Pored posla, u gimnaziji sam bio član dramske sekcije i igrao u mnogim predstavama. Jedan od tih nastupa je i snimljen: 2018. godine učestvovao sam u svečanoj akademiji povodom 180 godina Mitrovačke gimnazije. Moj deo počinje na 28:09 snimka, i link ispod vodi pravo do njega.

Gimnaziju sam završio 2018. godine maturskim radom iz sociologije o defanzivnom dizajnu: o stvarima u javnom prostoru koje izgledaju nasumično, a imaju svrhu. Ručka na sredini klupe sprečava beskućnika da na njoj spava; plavo svetlo u javnom toaletu sprečava zavisnika da nađe venu. Fasciniralo me je kako ta ručka ne rešava problem beskućnika, nego ga samo sklanja s pogleda. Iz tog maturskog rada nastala je i knjiga o defanzivnom dizajnu, koju pišem i danas i koju ću možda jednom objaviti. Posle mature odlučio sam da ne nastavljam formalno školovanje, jer je posao koji sam do tada izgradio uspešno rastao.

Dve knjige uspravno, jedna uz drugu, sa koricom na kojoj piše „Too great to be good“ i moje ime; na korici je boca kečapa.
Probna korica knjige o defanzivnom dizajnu koju još pišem. Knjiga nije objavljena; ovo je samo maketa.

Fotografija me nije napustila ni kada je dizajn postao posao. U avgustu 2018. organizovao sam u studiju Skech snimanje u kom smo bacali voće i povrće u akvarijum, da uhvatimo trenutak kad udari u vodu. Ovo su dva kadra iz te serije. Fotografiju sam koristio za koji god projekat je bila potrebna.

Dve zelene paprike padaju u vodu, oko njih prskanje i mehurići, na crnoj pozadini.
Dve polovine limuna tonu u vodi, iznad njih prskanje, na crnoj pozadini.
Iz serije snimljene u studiju Skech, avgust 2018.

Istog leta sam za istim stolom i montirao: video za projekte sređivao sam u programu Adobe Premiere Pro, u studiju Skech u Sremskoj Mitrovici. Istog meseca radio sam i aplikaciju Patometry, od skica na papiru i kruga boja do ekrana na telefonu.

Ja za stolom, nasmejan, pored laptopa na kom je otvoren Premiere Pro; na stolu lampa, planer i olovke.
Sto odozgo: ja držim telefon sa aplikacijom Patometry, oko mene skice ekrana na papiru, krug boja, olovke, fotoaparat, biljka i laptop sa istim dizajnom.
Montaža u programu Premiere Pro i rad na aplikaciji Patometry, studio Skech, avgust 2018.

Kafu volim od malih nogu, a logotipe sam često crtao baš uz nju. Ovde sam, u bašti kafića u Sremskoj Mitrovici, skicirao logotipe za konkurse: sveska, olovka i kafa bili su dovoljni za početak svakog dizajna.

Ja za stolom u bašti kafića, pijem kafu i olovkom crtam skice logotipa u svesci.
Skice logotipa uz kafu, Sremska Mitrovica, septembar 2018.

Novi Sad: Delivero i Brom (2019. do 2023)

Prvi posao van onlajn platformi dobio sam u aprilu 2019. godine, u novosadskoj IT firmi Eryce, kao brend dizajner. Na razgovor sam pozvan zbog portfolija koji sam napravio drugačije od uobičajenog: horizontalni PDF sa linkovima koji su vodili na svaki pojedinačni projekat na mom sajtu, mali sajt u PDF-u. Fakultetsku diplomu nisam imao, i niko me za nju nije ni pitao: portfolio je bio dovoljan. Tako sam sebi dokazao da za dobro plaćen posao u IT-ju diploma nije neophodna; moja neto plata bila je 88.000 dinara. Zadatak mi je bio da redizajniram celokupan vizuelni identitet firme, sajt i sve prateće digitalne i štampane elemente. Pošto sam se bavio i fotografijom, predložio sam da uradimo profesionalne portrete svih zaposlenih, u praznoj kancelariji postavio improvizovani foto-studio i jednog dana ih sve fotografisao.

Selfi za iMac-om: na ekranu otvoren folder sa stotinama sličica portreta zaposlenih; ja gledam u stranu.
Prazna kancelarija kao foto-studio: stativ sa fotoaparatom, bela stolica, reflektor sa kišobranom i okrugli reflektujući panel.
Za iMac-om u Eryce-u, sa portretima zaposlenih u folderu, i improvizovani foto-studio u praznoj kancelariji, maj 2019.

Nas četvoro dizajnera sedelo je na poslednjem spratu zgrade, a pored naše kancelarije stajala je jedna prazna. Pitao sam da li mogu da od nje napravim mali dizajn studio koji ćemo deliti. Dobio sam i štampač koji sam tražio, uneo stolove i stolice koje niko nije koristio i počeo da kačim koncepte na zid. Na moju inicijativu dobili smo svoj mali studio. Tri meseca kasnije napustio sam baš taj posao, da bih pokrenuo Delivero i sam radio za klijente iz inostranstva.

Prostorija sa dva stola: na jednom štampač i papiri, na drugom fascikla i pribor, bela stolica; na zidu zalepljeni listovi sa logom Eryce i paletom boja.
Naš mali dizajn studio na poslednjem spratu Eryce-a, sa štampačem i konceptima na zidu, maj 2019.

U avgustu 2019. sopstveni stan u Novom Sadu pretvorio sam u kancelariju, da bismo mogli da primimo više posla. Imao sam kancelariju u stanu i u lokalu ispod stana, pa sam praktično radio od jutra do mraka: čim bih se probudio, krenuo bih da radim. Spavao sam na krevetu iza mene, dakle u kancelariji.

Ja u crnoj majici sa logom Skech, u sobi sa radnim stolovima, računarima i sivom sofom.
U Skech majici, u stanu koji je postao kancelarija, Novi Sad, avgust 2019.

U Novom Sadu sam u avgustu 2019. upoznao svoju suprugu. Studirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu i diplomirani je muzički izvođač na violi. Od aprila 2020. nerazdvojni smo. Supruga je iz Gornjih Nedeljica.

Supruga i ja, selfi pod drvenom nadstrešnicom restorana.
Supruga i ja za stolom u bašti restorana, na suncu; ona se smeje, ja gledam u stranu.
Supruga i ja u restoranu kod Novog Sada, jul 2020, i u bašti restorana, avgust 2020.

Prvi startap bio je Delivero (2019. do 2020), registrovan kao sopstvena firma. Hteli smo da rešimo glavobolju sa kurirskim službama, da korisnik uvek zna gde mu je paket. Razvili smo iOS i Android aplikaciju iz koje se paket mogao poslati bilo kojom kurirskom službom i pratiti do isporuke. U projekat smo uložili nekoliko desetina hiljada evra sopstvenog novca. Zbog naglog rasta dizajn posla i nemogućnosti da Delivero dovoljno naplatimo, teška srca smo ga napustili. Vizitkarte su nam bile providne, od matirane plastike, i ljudi su se uvek iznenadili kad ih uzmu u ruke.

Ja u kancelariji; na zidu iza mene natpis Delivero, desno sto sa laptopom i štampačem.
Providna plastična vizitkarta Delivera u ruci, sa mojim imenom i funkcijom; telefon, e-adresa i QR kod su zamućeni.
Sedište Delivera u Novom Sadu, avgust 2020, i naša providna vizitkarta, mart 2020. Kontakt podaci su zamućeni.

Ovako je Delivero izgledao: ljubičasta boja, logo u obliku strelice i poruka „Lako slanje paketa“. Korisnik bi izabrao težinu pošiljke i odmah video cene svih kurirskih službi. U App Store-u aplikacija je u jednom trenutku bila na 199. mestu među alatima, sa ocenom 5,0, doduše iz tri ocene.

Reklamni vizual: na ljubičastoj podlozi logo Delivero, poruka „Lako slanje paketa!“, dugmad App Store i Google Play i ruka koja drži telefon sa ekranom za izbor težine pošiljke i cenama kurirskih službi.
Stranica aplikacije Delivero u App Store-u: ocena 5,0 iz tri ocene, 199. mesto među alatima, verzija 1.5.1.
Reklamni vizual Delivera i njegova stranica u App Store-u, 2020.

Pre nego što se aplikacija pojavi u App Store-u, Apple-ov tim je pregleda. Za njih sam na engleskom snimio kako aplikacija radi, korak po korak.

Kancelarija Delivera nastala je teškim fizičkim radom. Iznajmili smo mali, zapušten lokal u Novom Sadu u kom je ranije bila nekakva soba za inhalaciju, obložena himalajskom solju. Sa tatom i njegovim prijateljem sve smo to srušili i lokal potpuno renovirali. Kasnije je u istom prostoru bio i studio Brom, dok se nije preselio u mnogo veći.

Prostorija u rušenju: zid od kamena iza drvenih letvi, šut na podu, kofe; levo ivica mog lica.
Dva muškarca u rukavicama čiste šut u prostoriji sa ogoljenim zidovima i drvenom konstrukcijom.
Rušenje nekadašnje „slane sobe“ i uređenje lokala za Delivero, sa tatom i njegovim prijateljem, Novi Sad, septembar 2020.

Dva meseca kasnije lokal je izgledao ovako: beli zidovi, logo Delivera, stolovi za moje kolege i moj sto sa nekoliko MacBook-ova, monitorom i uređajima za testiranje. Raspored se menjao više puta; ovako je izgledao u novembru 2020.

Kancelarija odozgo: beli zid sa natpisom Delivero, dva stola sa iMac računarima i laptopovima, biljke, lampe, foto-oprema u uglu; koleginica za stolom, lice joj je zamućeno.
Beli radni sto sa MacBook-om, monitorom, telefonima, šoljama i jabukom; iznad stola televizor na zidu, pored lampa.
Kancelarija Delivera posle uređenja i moj sto u njoj, novembar 2020. Lice koleginice je zamućeno.

Delivero smo morali da zatvorimo, a Brom da otvorimo iz prostog razloga: od stranih klijenata zarađivali smo mnogo više nego što smo od startapa ikada mogli. Startap je samo trošio naš novac; možda bi uz više istrajnosti i uspeo, ali je tada bio brod sa rupom na dnu. Vizuelni identitet Broma radili smo dok je na zidu još stajao natpis Delivero, a u aprilu 2021. na isti zid, sada ljubičast, postavili smo slova Brom.

Koleginica s leđa za iMac-om; na ekranu vizuelni identitet Brom: ljubičaste table sa logotipom „brom“ u više varijanti.
Dva muškarca postavljaju bela slova „brom“ na ljubičasti zid; lice jednog je zamućeno, drugi je okrenut leđima.
Vizuelni identitet Broma na ekranu, novembar 2020, i postavljanje slova na zid, april 2021. Lice je zamućeno.

Brom je počeo u istom lokalu u kom je bio Delivero, potpuno preuređenom, a kako je tim rastao, preselili smo se u mnogo veće prostorije, u kojima je u jednom trenutku radilo 15 ljudi. Kako su one izgledale, vidi se u šetnji kroz studio ispod.

Kancelarija sa ljubičastim zidom i belim natpisom „brom“, dva stola sa iMac računarima, biljke, lampe i vertikalne zavese na izlogu.
Prostor za sastanke: siva sofa, dve fotelje, stakleni stočići, velika lučna lampa, polica sa pregradama i visoki sto sa stolicama.
Prva kancelarija Broma, u nekadašnjem lokalu Delivera, septembar 2021, i deo novih, većih prostorija, jun 2022.

Posvetili smo se dizajn studiju Brom u Novom Sadu (2020. do 2023). U jednom trenutku vodio sam tim od 15 ljudi: razvoj softvera, dizajn korisničkog interfejsa, vođenje projekata, prodaju i odnose sa klijentima. Brom je više od dve godine radio sa inostranim klijentima, dok zbog tržišnih oscilacija i promene načina rada stranih klijenata tim nismo sveli na nekoliko ljudi. Nastavili smo da radimo dizajn korisničkog interfejsa za velike platforme i dizajn vizuelnog identiteta. Dobitnici smo priznanja „99 najuspešnijih“ u okviru projekta kompanije Info Biznis.rs d.o.o.

Tim Broma ruča zajedno u svetlom prostoru studija, za staklenim stočićima i na foteljama. Lica su zamućena.
Zajednički ručak tima Broma, avgust 2022. Lica su zamućena.

Za nove klijente Broma snimio sam, profesionalnom kamerom, kratko predstavljanje na engleskom: ko smo i na čemu smo radili. Iza mene se vidi Brom u vreme kada nas je bilo najviše.

Kako je studio izgledao, snimio sam u šetnji kroz Brom u Novom Sadu.

U prostoru Broma snimio sam 2022. godine kurs osnova UI/UX dizajna za sve koji žele da se oprobaju u tom poslu. Kurs se do tada naplaćivao, a u januaru 2025. objavio sam ga besplatno na YouTube-u; sve 33 lekcije su ovde, pod „Kurs UI/UX dizajna“.

Upwork, gde sam još u gimnaziji dobio prve strane klijente, ostao je deo mog posla: kao samostalni dizajner digitalnih proizvoda dizajnirao sam korisnički interfejs za američke startape, a klijenti su me preporučivali dalje. Ovo je kratko predstavljanje sa mog profila, na engleskom, uz kafu.

Novac koji sam zaradio ulagao sam u sopstvene startape, koje sam pokretao zajedno sa suprugom. Roditelji su me podržavali kad je bilo teško.

Jedan od njih bio je Nekretninko, pretraživač nekretnina za kupovinu i iznajmljivanje u Srbiji, zasnovan na veštačkoj inteligenciji. U okviru njega vodio sam podkast: u junu i julu 2024. ugostio sam četiri sagovornika, a sve epizode su ovde, pod „Nekretninko podkast“. Istraživali smo i korak dalje: da kupac iz jedne naše kancelarije za dvadeset minuta „prođe“ kroz deset različitih stanova, umesto da sa agentom obilazi grad, a kasnije i od kuće, sa naočarima za virtuelnu realnost. Projekat smo ugasili jer nismo našli način da ga naplatimo ni jasnu strategiju prodaje.

Ja za mikrofonom u studiju za podkast; u prvom planu mikrofon i ruke sagovornika.
Kao domaćin Nekretninko podkasta, u razgovoru sa prof. dr Miodragom Zecom, jun 2024.

Povratak u Sremsku Mitrovicu i „Koraci“ (2024)

Iz Novog Sada sam se vratio u Sremsku Mitrovicu, sa suprugom, u potrazi za mirnijim i lepšim životom. Nije mi trebalo mnogo da primetim da je ono što turistima u Sremskoj Mitrovici izgleda lepo samo jedna strana medalje, a da za lokalno stanovništvo zakoni i procedure gotovo da ne postoje. U prostorijama inspekcije kojoj se prijavljuje pušenje pušili su sami zaposleni, a kazna za pravno lice ide do milion dinara. Policija nije poštovala sopstveni pravilnik o izgledu službenika. I tako dalje.

Supruga je iz Gornjih Nedeljica, pa smo, kada je počela priča sa Rio Tintom, odlučili da branimo svoju zemlju. Protest je u Sremskoj Mitrovici održan 6. avgusta 2024. godine, kod sportske hale „Pinki“. Iznenadilo nas je koliko je ljudi došlo u grad koji smo smatrali prilično privrženim vladajućoj stranci. Došao sam kući i video da je lokalni portal objavio kako je skup propao i da je bilo duplo manje ljudi nego što ih je zaista bilo. Znam, bio sam prisutan.

Sutradan, 7. avgusta 2024, nastala je ideja o nezavisnom portalu „Koraci“. Za dan-dva napravio sam platformu, a nekoliko dana kasnije počeli smo da objavljujemo. Portal sam lično finansirao. Za svega nekoliko nedelja postali smo jedan od najčitanijih lokalnih portala i prešli 4.000 čitalaca.

Narandžasti bedž sa crnim natpisom ćirilicom „Koraci“, zakačen na tamnu majicu.
Ja sa fotoaparatom na oku, noću na trgu; iza mene stara zgrada sa kupolom.
Bedž portala „Koraci“ i ja s fotoaparatom, Sremska Mitrovica, avgust 2024.

Počeo sam da slušam priče sa sednica Skupštine grada Sremska Mitrovica, od neprimerenog ponašanja odbornika do nepravilnosti u radu, i prijavio se da sledeću sednicu snimam i dokumentujem. Sekretar Skupštine odgovorio je da mogu da prisustvujem, ali ne i da snimam. Pisao sam Ministarstvu, Zaštitniku građana i drugima. Zaštitnik građana je kasnije utvrdio da mi je pravo da snimam uskraćeno bez jasnog osnova i razloga; Skupština mu do danas nije odgovorila. Ceo slučaj, sa dokumentima, objavljen je na ovom sajtu.

Posle nekoliko nesuglasica u timu i poteškoća u organizaciji, odlučio sam da portal ugasim. Trajao je svega nekoliko meseci, ali je pokazao koliko u gradu nedostaje objektivno izveštavanje.

Kinta (2025. do danas)

Kintu smo počeli u julu 2025. godine, iz jednostavnog razloga: nismo našli aplikaciju za lične finansije i budžet koja je napravljena po našoj meri, pa smo napravili svoju. Kinta je besplatna aplikacija za iOS i Android u kojoj domaćinstvo postavi dnevni limit i skenira fiskalne račune; svaki račun se proverava kod Poreske uprave. Iz anonimizovanih, zbirnih podataka tih računa nastaje Kinta Intelligence, panel potrošnje koji nudimo brendovima robe široke potrošnje. Aplikacija je dostupna na App Store (otvara se u novoj kartici) i Google Play (otvara se u novoj kartici). Kinta nema spoljnog investitora.

Kinta na telefonu: troškovi za utorak, 4. novembar, nedeljni limit i skenirani računi.
Ja pokazujem Kintu na telefonu, u drugoj ruci mikrofon.
Kinta i ja, novembar 2025.

Javni angažman (2026)

Kada je nastao studentski pokret, znao sam da dolazi nešto dobro, iako u to još nisam bio potpuno siguran. Pratio sam njihov rast i zaključio da je to ono što nam treba. Javno sam ih podržao 16. septembra 2026, kada sam na kuću postavio veliki baner sa natpisom „Studenti pobeđuju“.

Ja ispred velikog belog banera sa crvenim natpisom ćirilicom „Studenti pobeđuju!“.
Sa banerom „Studenti pobeđuju“, septembar 2026.

Zatim sam 17. septembra snimio video o krivičnoj prijavi koju je Opšta bolnica Sremska Mitrovica podnela protiv mene i koju je tužilaštvo odbacilo, i odlučio da sve iznesem na videlo. To se nekima nije svidelo: nekoliko dana kasnije o meni je pisao Informer. Od tog dana odlučio sam da se potpuno posvetim istini i poštenju koje sam i ranije živeo u svom uskom okruženju, samo što to sada delim javno sa svima. Tako je nastao i ovaj sajt.

Privatno

Kada je u martu 2020. počela pandemija korone, vratio sam se iz Novog Sada u Čalmu i sa porodicom se sklonio od gužve. Jedino je majka, medicinski radnik, nastavila da ide na posao. Ja sam radio iz dvorišta, sa laptopom, iPadom i šoljom iz studija.

Ja za stolom u dvorištu, sa iPadom u ruci, laptopom i šoljom sa logom Skech; iza mene fontana i zid od cigle.
Rad iz dvorišta u Čalmi, mart 2020.

Volim izuzetan inženjering, i zato sam se zaljubio u Volkswagen Phaeton, automobil iz klase Mercedesove S klase, Audija A8 i BMW serije 7. U januaru 2022. vozili smo se 12 sati do Hajdea (Heide) u Nemačkoj da ga kupim, i 12 sati nazad do Srbije. Kanal Testosteeron kasnije je snimio prikaz baš mog primerka. Svakome ko voli inženjering preporučujem da ga pogleda.

Ja kod otvorenih vrata crnog Volkswagen Phaetona, ispred prodavnice automobila sa natpisom „Herzlich Willkommen!“.
Crni Volkswagen Phaeton sa strane, na parkingu.
Preuzimanje mog Phaetona u Hajdeu, Nemačka, januar 2022, i Phaeton, jul 2022.

Detalje koje najviše volim snimio sam i sam, iz prvog lica: vrata koja se sama tiho dovuku i zatvore, enterijer i gepek.

Nisam voleo da putujem. Supruga me je nagovorila, i ispostavilo se da je u pravu: London nam je bio prvi veliki cilj, sa vizom, dokazom prihoda i svim što uz to ide, i otišli smo u septembru 2022. Od tada smo obišli dobar deo Evrope, i od tada mi je važno da vidim kako stvari rade u drugim zemljama.

Supruga i ja na obali Temze; iza nas Vestminsterski most, zgrada Parlamenta i Big Ben.
Supruga i ja u Londonu, septembar 2022.

Protivnik sam pušenja i duvanskog dima, kocke i igara na sreću, zavisnosti i droge. To je i razlog zašto sam uopšte prijavljivao pušenje u bolnici. Verujem da svako, uz podršku okruženja, može da ostvari svoj pun potencijal u kom god polju želi. Roditelji su me učili da budem pošten, da vredno radim i da dobro razmislim pre svake odluke.

Šta nisam

  • Novinar Nisam. Ovaj sajt je lična dokumentacija, a ne registrovani medij. Portal „Koraci“ sam osnovao i uređivao 2024. godine, i on više ne izlazi.
  • Pravnik Nisam. Sve pravne ocene na sajtu označene su kao moj zaključak, uz link na propis.
  • Član stranke ili kandidat Nisam i nikad nisam bio. Javno podržavam studentske proteste, i to pišem ovde.
  • „Ubačen“ u Sremsku Mitrovicu Rođen sam u njoj, odrastao u Čalmi i u Čalmi danas živim, u istoj kući. Otuda ime sajta.
  • Finansiran sa strane Sajt plaćam sam. Nema oglasa, donatora ni ugovora. Kinta, startap na kom radimo, nema spoljnog investitora.

Javni sporovi

Gostovanja

Nekretninko podkast

Podkast koji sam vodio u okviru startapa Nekretninko: četiri razgovora o nekretninama i novcu, jun i jul 2024.

Kurs UI/UX dizajna

Besplatan kurs za početnike, 33 lekcije na srpskom jeziku, snimljen 2022. u studiju Brom; na YouTube-u od januara 2025.

Portret za objavu

Kontakt

zivko@ubacenelement.com · Kontakt

Ispravke i dopune

  1. Dopuna

    Biografija dopunjena snimcima: kratki film iz gimnazije, prikaz Delivera za Apple, predstavljanje Broma, predstavljanje sa Upwork profila i detalji Phaetona.

  2. Dopuna

    Biografija dopunjena fotografijama i pasusima: tatin kafić i studio u Sremskoj Mitrovici, TechCrunch, Dubrava, knjiga o defanzivnom dizajnu, Eryce, uređenje lokala za Delivero i prelazak u Brom.

  3. Dopuna

    Biografija dopunjena fotografijama, pasusima i snimcima: gimnazija i studio SketchShuttle, kasnije Skech, Novi Sad, Delivero i Brom, Nekretninko podkast i privatni život.

  4. Dopuna

    Odeljci „Za citiranje“ i „Činjenice“ uklonjeni su sa ove stranice. Tekst za citiranje i dalje je na stranicama za novinare.

  5. Dopuna

    Dodat odeljak „Nekretninko podkast“ i pasus o Nekretninku u biografiji.

  6. Dopuna

    Dodat odeljak „Kurs UI/UX dizajna“ i pasus o kursu u biografiji.

  7. Dopuna

    Biografija proširena i podeljena na odeljke; dodati „Za citiranje“, „Činjenice“ i „Šta nisam“.

  8. Dopuna

    Dodat odeljak „Gostovanja“.

  9. Objava

    Prva verzija stranice.